Oblikovanje međunarodne podrške unitarnoj Bosni i Hercegovini

Mrduljaš Saša (Znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar” – centar Split), sasa.mrduljas@pilar.hr

Nemogućnost usaglašavanja političkih ciljeva bosansko-hercegovačkih Hrvata, Srba i Muslimana/Bošnjaka dovela je početkom 1992. međunarodnu zajednicu na arbitrarne i sukreatorske pozicije u kontekstu iznalaska rješenja za BiH. Inicijalno je međunarodna zajednica držala, što se očitovalo i u tada nuđenom Cutileirovom planu, da je za tu republiku i harmonizaciju međunacionalnih relacija unutar nje najpodesnije složeno, (kon)federativno uređenje. Do te mjere da je prihvaćanje Cutileirovog plana predstavljalo jedan od preduvjeta za njeno međunarodno priznanje. No, uskoro nakon izbijanja rata u travnju 1992. međunarodna zajednica prihvaća da jedino unitarni model ustrojstva BiH predstavlja etički opravdano, funkcionalno rješenje te otpočinje djelovati u tom smislu. Mada ratne okolnosti nisu bile prikladne za takav vid djelovanja, što se napokon očitovalo u uspostavi „daytonske” BiH, podrška će unitarizaciji ostati konstantom međunarodnog pristupa toj zemlji. Sukladno naznačenom, u priloženom se radu analiziraju okolnosti koje su tijekom 1992. dovele do nastanka međunarodne podrške unitarizaciji BiH kao i refleksije te podrške na bosansko-hercegovačke međunacionalne odnose.

Ključne reči: Unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine, Hrvati, Srbi, Muslimani/Bošnjaci, etnički odnosi, međunarodna zajednica