UDK 930.85(=163.41)(496.5) 323.15(=163.41)(496.5)
Biblid: 0543-3657, 71 (2020)
Vol. 71, No 1177, str. 73-92
DOI:
Pregledni rad
Primljeno: 20 Oct 2019
Prihvaćeno: 20 Nov 2019
SRPSKA KULTURNA BAŠTINA I SRPSKA NACIONALNA MANJINA U ALBANIJI
Lužnjanin Vladimir (Autor je student na master studijama, međunarodno-pravni modul na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu i diplomirani pravnik na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu),
vladimirluznjanin@gmail.com
Dimić Miloš P. (Autor je apsolvent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu), milosdimic1991@gmail.com
Vojinović Nemanja (Autor je apsolvent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu), nemanja.vojinovic@outlook.com
Srbija i Albanija već više od jednog veka, odnosno od raspada Otomanskog carstva, imaju turbulentne odnose. Jedina promena stanja u tim odnosima je prelaženje iz konfliktnog u predkonfliktno stanje i obratno. Posledicu takvih odnosa dve države najviše osećaju nacionalne manjine. Tokom postojanja Kraljevine Jugoslavije albanska nacionalna manjina imala je i svoju stranku u Skupštini tadašnje države, za razliku od srpske manjine u Albaniji. Njihove interese zastupao je Džemijet koji je naposletku i zabranjen zbog antidržavog delovanja. Na Kosovu i Metohiji, za vreme vladavine Envera Hodže u susednoj Albaniji, pripadnici albanske nacionalne manjine u mnogim segmentima života imali su slobodu misli, govora i političkih sloboda, i uopšte mnogo veća prava nego sunarodnici u Albaniji. Međutim, srpska nacionalna manjina u komunističkoj Albaniji za to vreme trpi teror nepreglednih razmera. Imena ljudi, kulturna i verska baština, sloboda veroispovesti, ispoljavanje nacionalne pripadnosti, svi aspekti ljudskog života, a nekad i sam ljudski život, postali su za vreme diktatora Envera Hodže predmet opšteg zatiranja. Posle raspada SFR Jugoslavije, NATO agresije na SR Jugoslaviju i privremene okupacije srpske južne pokrajine, status i položaj srpske nacionalne manjine u Albaniji izgledao je još turobnije, ako je to i bilo moguće, nego za vreme vladavine Envera Hodže. Rad ima nameru da prikaže kraći istorijski prikaz prilika koji objašnjavaju posledicu današnjeg stanja srpske nacionalne manjine, ali će rad pre svega biti posvećen sadašnjem stanju naše manjine, obnovi njenog lingvističkog, kulturnog i verskog života (prim. aut. veliki broj Srba u Albaniji je muslimanske veroispovesti, pogotovo u centralnoj Albaniji). Danas vodeću ulogu u obnovi srpske nacionalne manjine i njene nacionalne i etničke svesti ima udruženje „Morača–Rozafa“ iz Skadra, Srpska pravoslavna crkva, Republika Srbija, ali i niz drugih angažovanih pojedinaca. Takođe, autori u ovom radu žele da ukažu na pozitivnu ulogu Republike Srbije i njenu brigu za sunarodnike u Albaniji, stoga će i o tome u narednim redovima biti reči.
Ključne reči: Srbi, Enver Hodža, Skadar, srpska kulturna baština, Albanija, srpska nacionalna manjina, udruženje „Morača–Rozafa“

