UDK 341.81
Biblid: 0543-3657, 72 (2021)
Vol. 72, No 1182, str. 87-107
DOI: https://doi.org/10.18485/iipe_mp.2021.72.1182.4
Pregledni rad
Primljeno: 10 Mar 2021
Prihvaćeno: 11 Jun 2021
Međunarodnopravni aspekt instituta počasnog konzula
Lopičić Jančić Jelena Đ. (Redovni profesor na Fakultetu za diplomatiju i bezbednost, Beograd), jelena.lopicic@vektor.net
U članku se obrađuje institut počasnih konzula sa međunarodnopravnog aspekta. Hronološki, prvo su nastali kao institut konzuli, a znatno kasnije počasni konzuli. Praktično, institut počasnih konzula u srednjem veku prvi je ustanovila i primenila Dubrovačka Republika u svojim konzulatima na Mediteranu, a kasnije su to prihvatile mnoge države. U toku progresivne kodifikacije međunarodnog konzularnog prava, koja je nastala i bila intenzivna u XIX veku, obuhvatila je u manjoj ili većoj meri i institut počasnih konzula i to sa različitim stavovima o njihovom pravnom statusu. Postojeća međunarodna konzularna praksa znatno je doprinela da se učvrsti stav da su počasni konzuli institut međunarodnog javnog prava. Najzad, donošenjem Bečke konvencije o konzularnim odnosima iz 1963. godine status počasnih konzula je i međunarodno priznat. Postojeća praksa u proteklom vremenskom periodu, od 1963. godine do danas, samo je potvrdila opšteprihvaćenu međunarodnu konzularnu praksu o postojanju počasnih konzula.
Ključne reči: konzul, počasni konzul, konzularne funkcije, Bečka konvencija o konzularnim odnosima 1963, konzularno pravo

