UDK 355.3(510)
Biblid: 0543-3657, 75 (2024)
Vol. 75, No 1192, str. 481-506
DOI: https://doi.org/10.18485/iipe_mp.2024.75.1192.1

Originalan naučni rad
Primljeno: 09 Oct 2024
Prihvaćeno: 05 Nov 2024
CC BY-SA 4.0

Kina i evolucija paradigmi vojnih intervencija: lekcije iz odnosa centra i periferije

Stekić Nenad (Research Fellow, Institute of International Politics and Economics, Belgrade, Serbia), nenad.stekic@diplomacy.bg.ac.rs

Vojni intervencionizam, kao jednostrana i prisilna praksa u međunarodnoj politici, široko je zastupljen u akademskoj literaturi. Međutim, ključni aspekti, kao što su objedinjena definicija vojne intervencije i složene geografske karakteristike, ostaju nedovoljno konceptualizovani. Pojave koje uključuju ekonomski uspon nezapadnih sila, političko-vojni uspon Rusije i Kine, kao i sve veća prisutnost asimetričnih pretnji, ukazuju na prelazak sa unipolarnog na multipolarni globalni sistem. Ovaj članak ispituje u kojoj meri su velike sile sklone da intervenišu u susednim regionima u poređenju sa perifernim oblastima u različitim strukturnim kontekstima međunarodnog sistema i nudi potencijalno relevantne faktore koje treba uzeti u obzir pri analizi sličnih slučajeva koji bi mogli da se pojave, bez obzira na to ko je akter intervencije. U istraživanju se ukratko predstavljaju opravdanja za prošle intervencije – u Jugoslaviji, Avganistanu,Iraku – kako bi se identifikovala uloga geografskog pozicioniranja u opravdavanju intervencionizma. Ispitivanjem dinamike centra i periferije u ovim slučajevima, studija osvetljava ponašanje Kine u spoljnoj politici dok ona navigira svojom pozicijom kao „hegemon koji okleva“ u današnjem međunarodnom sistemu.

Ključne reči: vojni intervencionizam, međunarodni sistem, geopolitika, multipolarnost, teorija balansiranja rizika, Kina, velike sile, regionalna bezbednost, centar-periferija